Udruženja uzgajivača i njihov značaj
Poljoprivreda je veoma značajna privredna oblast u Bosni i Hercegovini, a mlijeko u okviru toga čini jedan poseban segment koji je motor razvoja i drugih grana poljoprivrede, ali i prehrambene industrije. Za tržište mlijeka i mliječnih proizvoda postoji niz svijetlih procjena na globalnom nivou.
Očekuje se porast svjetske proizvodnje mlijeka i to za 35% do 2030. Kako bi se zadovoljila cjelokupna procijenjena potreba svjetske populacije, nesumnjivo je da će se ići u pravcu odabira vrhunskih grla.
Kako bi se to postiglo potrebno je mnogo rada i znanja da se dođe do vrhunske genetike. Razvijene zemlje Evrope su krenulo odavno u taj proces gdje su uzgojno selekcijski rad prebacili na uzgojne organizacije (udruženja uzgajivača) koje su u vlasništvu farmera. Za ovaj proces možemo reći de se uveliko odvija u susjedstvu (Hrvatska), gdje je tamošnje ministarstvo izdvojilo gotovo 1,5 miliona KM podsticajnih sredstava za uzgojna Udruženja za period 2021 – 2023.
Udruženje poljoprivrednih proizvođača - mljekara RS ima status uzgojne organizacije i kao takvo nadležno Ministarstvo nas je prepoznalo i dalo određenu podršku na kojoj smo zahvalni. Nadamo se da će i dalje da nas podržava i u većem obimu kako interesovanje naših proizvođača bude bilo veće u polju uzgojno selekcijskog rada. Jer proces uzgojn-oselekcijskog rada biće sve značajniji u mljekarskom sektoru. Dokaz tome je i kada pogledamo samo neke razvijene zemlje gdje se i sama podsticajna politika kreira na osnovu uzgojno – selekcijskog rada.
U zemljama EU (ali i SAD) cijeli proces upravljanja stočarskom proizvodnjom odnosno uzgojno-selekcijskim radom prebačen je na Udruženja. Udruženja su odgovorna za obilježevanje životinja, vode baze podataka, registar bikova, u njihovom vlasništvu su i centri za testiranje bikova i slično. Aktivni su učesnici cijelog sistema kontrole kretanja životinja, zato što su oni vlasnici istih. Kod nas je još uvijek prisutan taj neki "jugoslovenski" model, koji je bio dobar u onom vremenu, na žalost danas nije. To vidimo najbolje kroz naše mogućnosti izvoza crvenog mesa i živih životinja. Ne možemo skoro nikuda. A imamo farmi i na njima grla sa kojima se možemo pohvaliti i na sajmovima u Evropi.
Treba nagasiti da su Udruženja uzgajivača u suštini predstavnici NVO sektora. NVO sektor, generalno je još uvijek nedovoljno razvijen u BiH i na Zapadnom Balkanu. Većina NVO se nalazi u urbanim sredinama. I najčešće ista i nemaju problem članstva. Ljudi masovno napuštaju i urbane i seoske sredine. Ali u gradove stalno neko dolazi, uglavnom ljudi iz manjih mjesta, tako da u urbanim sredinama ta migracija/emigracija ljudi nije toliko vidljiva. I NVO iz urbanih dijelova ima uvijek tu kritičnu masu sa kojima može sprovoditi svoje projekte. Na selo rijetko ko dolazi, te su zbog toga nevladine organizacije čije su aktivnosti vezane za selo, veoma ugrožene.
U tom smislu urgentna implementacija EU standarda u ovoj proizvodnji nam je neophodna. Primjena EU propisa u organizaciji stočarskog sektora osim proizvodnog ima i taj jedan socijalni momenat i uključuje stanovnike sela u jednu aktivnu zajednicu, koja stvara novu vrijednost.